Prvi tragovi boravka čovjeka u krajevima na području sadašnje općine Cerklje pronađeni su na terasama ispod Crkve sv. Stjepana na Stjepanovoj gori. Naseobine dokazuju naseljavanje krajem paleolitika (starije kameno doba).

U razdoblju mlađeg kamenog doba (neolitika) bilo je više naselja u brdovitom području na oko 700 m nadmorske visine – počinje s Vrtičnikovim nad Kokrom, dobar kilometar od Možjance, a nastavlja se na Stjepanovoj i Šenturškoj gori te ispod sela Stiško.

Brončano, a posebno željezno doba, vrijeme je kad čovjek u našem području sve više razvija sigurniji način pridobivanja hrane – uzgoj životinja koji je zamijenio lov te poljodjelstvo koje je zamijenilo sakupljanje plodova i sjemenki. Obična poljoprivreda polako je dosegla onaj obim kojeg je očuvala kroz cijelo doba antike i u ranom srednjem vijeku.

Na početku nove ere ovi su krajevi bili pod vlašću rimskog imperija. Na području današnje cerkljanske općine dokazano je postojanje barem dva rimska naselja: Šmartno i Lahovče. Osim ta dva veća naselja, tragovi rimskog naseljavanja nađeni su i drugdje na području sadašnje općine.

Nakon raspada rimskog imperija i naseljavanja Slavena, u krajevima na području  sadašnje općine Cerklje počelo se s pokrštavanjem. Prvi pisani dokaz o postojanju cerkljanske župe je dokument kojega je izdao vojvoda Bertold II. Andeški između 1147. i 1154. g. Dokument potvrđuje darivanje vetrinjskih redovnika od strane viteza Mainharda  Schababa iz Kokre, koji je svoj posjed u blizini Preddvora ustupio redovnicima. Darovanje je učinjeno između 1147. i 1154. g, a ponovljeno kad su Cerklju pokopali nećaka tog viteza. Nakon pogreba je njegov stric Mainhard  Schabab iz Kokre, ministerijal grofa Bertolda II. Andeškoga, pred svjedocima ponovio svoje darovanje vetrinjskoga samostana. Među svjedocima se spominje i Richerus plebanus de sancta Maria, što znači Riher svećenik kod svete Marije. Budući da su na Goranjskem sve župe posvećene Mariji nastale puno kasnije, nema sumnje da se radi o najstarijoj - cerkljanskoj.

Povijesnom se istinom smatra da je prvotno ime naselja, koje je nastalo oko Crkve Marijinog uznesenja, bilo Trnovlje. Ista se oslanja na pripovijed o nastanku cerkljanske crkve. Pastiri koji su pasli ovce naišli su na Marijin lik u trnovitom grmu. Svoje su otkriće protumačili kao znak da na tom mjesu izgrade kapelicu njoj u čast. Izdradili su je usred trnja te je zato dobila ime Marija u trnju, dok se mjesto uz nju nazvalo Trnovlje. Zbog velikog broja posjetitelja kapelica je uskoro postala premala – morali su je srušiti i izgraditi pravu crkvu.

Druga pripovijed, koja je u biti nastavak prve, govori o tome kako su Cerklje dobile svoje ime. Nekada su u središtu sela bile tri crkve: u sredini najveća – Marijina. Međutim, ljudi su zbog te tri crkve, koje skoro da su se doticale, počeli mjesto nazivati Crkve, odnosno po gorenjski Cerkle.

Službeno ime mjesta Cerklje po prvi se puta spominje u dokumentu iz 1239. g., u kojemu je zapisano da je Crkva Sv. Marije »i Cirkelach«  - u Cerklju.

Župa je u ono vrijeme bila vjersko, kulturno i gospodarsko središte nekog kraja. Također je bila jedina kohezivna sila koja je povezivala naselja i ljude s nekog područja te koja im je davala osjećaj pripadnosti. Zato nikako nije nevažno gdje se nalazilo sjedište župe. Ako je isto bilo u Cerklju, to znači da su se baš tu odvijale sve glavne djelatnosti. Kad se u prvoj polovici 13. stoljeća tom središtu pridružio i samostan u Velesovom (znameniti ženski dominikanski samostan Velesovo s prvotno romarskom crkvom, osnovan 1238. g. kod Crkve sv. Marjete koja se spominje već 1163. g.), u razmaku od samo pola sata hoda formirana su dva važna središta koja su privukla ljude. Jedan od važnih čimbenika razvoja pokrajine bila je i seoska trgovina. Ponajprije se trgovalo za vrijeme vjerskih praznika. Većina ljudi se, naime, bavila poljoprivredom, no bio je razvijen i uzgoj, odnosno trgovanje životinjama (ponajprije uzgoj konja i trgovanje konjima).

Na temelju gore navedenog prvog pisanog dokumenta o postojanju cerkljanske župe, tj. dokumenta kojeg je izdao vojvoda Bertold II. Andeški između 1147. i 1154. g., stanovnici Općine Cerklje su 2004. g. proslavili 850-u godišnjicu prvog pisanog spominjanja središta općine.

Izvori i literatura:

 Janez Močnik – Slike nekadašneg vremena, Općina Cerklje na Gorenjskom, 2004.